Reciklabilnost nije težak dio PPWR-a. Težak dio je reciklirani sadržaj.

Što prerađivači fleksibilne ambalaže trebaju učiniti sada kako bi bili spremni za 2030.

Michael Seegmuller

Voditelj segmenta, filmovi i lagani materijali, Ultrapolymers

Za većinu prerađivača fleksibilne ambalaže osmišljavanje reciklabilne strukture je izvedivo. Reciklirani sadržaj je teži zadatak. Morate osigurati dovoljno post-potrošačkog recikliranog (PCR) materijala, prilagoditi ga svojim linijama i dokazati da film i dalje pruža tražene performanse uz konkurentnu cijenu i pouzdanu opskrbu. Taj posao treba započeti sada.

Ukratko

• Od 2030. ambalaža stavljena na tržište EU-a mora postići stupanj reciklabilnosti C ili viši, a plastična ambalaža mora sadržavati minimalni udio post-potrošačke reciklirane plastike.
• Za film su ključni minimumi 35% za većinu plastične ambalaže i 10% za ambalažu osjetljivu na kontakt, poput ambalaže za hranu, koja nije izrađena od PET-a.
• Reciklirani sadržaj ovisi o cijeloj formulaciji. Razred koji sadrži 70% PCR-a, a koristi se u 30% filma, daje oko 21%.
• Pravila izračuna nisu konačna, a datum 2030. mogao bi se odgoditi za nekoliko mjeseci. Razvoj i validacija traju dulje od toga, pa je čekanje veći rizik.

Zašto je 2030. bliže nego što se čini

Priprema rješenja za 2030. zvuči kao da imate dovoljno vremena, no nije tako. U tom razdoblju prerađivač mora odabrati materijale, osigurati opskrbu, provesti ispitivanja i validirati gotovu strukturu, uz zadržavanje obradivosti i performansi koje kupac očekuje.

Većina proizvođača filmova s kojima razgovaram zna da PPWR dolazi. Neizvjesnost je dalje niz lanac. Nedavno sam posjetio velikog proizvođača za ekstruzijsko nanošenje premaza koji izrađuje laminirane strukture od papira i aluminija, i njihova je poruka bila jasna. Za sada se za njih ništa nije promijenilo, a mnogi njihovi kupci ne žele mijenjati strukturu koja funkcionira. Rizik je da vlasnici brendova čekaju, a zatim gotovo preko noći zatraže nešto drukčije. Prerađivači bi tada bili suočeni s valom zahtjeva uz premalo vremena za razvoj i validaciju rješenja.

Što PPWR zahtijeva?

Uredba o ambalaži i ambalažnom otpadu (PPWR), Uredba (EU) 2025/40, zamjenjuje staru Direktivu o ambalaži jedinstvenim skupom pravila za svu ambalažu stavljenu na tržište EU-a. Stupila je na snagu 11. veljače 2025. i primjenjuje se od 12. kolovoza 2026. Neke su obveze već na snazi, uključujući ograničenja PFAS-a u ambalaži u kontaktu s hranom i potrebu za izjavom o sukladnosti. Zahtjevi koji će preoblikovati strukture filmova dolaze kasnije.

Za proizvođače filmova najvažnija su dva zahtjeva. Oba bi se trebala primjenjivati od 1. siječnja 2030.

• Reciklabilnost. Ambalaža mora biti dizajnirana za recikliranje i dosegnuti stupanj reciklabilnosti A, B ili C. Stupanj C znači najmanje 70% reciklabilnosti po masi. Ambalaža ispod toga ne smije se staviti na tržište. Od 2038. bit će dopušteni samo stupnjevi A i B (najmanje 80%), pa struktura koja tek jedva doseže stupanj C ima kratak vijek trajanja. Detaljni kriteriji dizajna za recikliranje trebali bi biti doneseni do 1. siječnja 2028.

• Reciklirani sadržaj. Plastični dio ambalaže mora sadržavati minimalni udio reciklirane plastike. Računa se samo materijal oporabljen iz post-potrošačkog otpada. Postindustrijski materijal, poput proizvodnog otpada, ne računa se.

Minimalni udio ovisi o vrsti ambalaže:

Tri su detalja važna u praksi:

• Minimalni udio nije prosjek za cijelu tvrtku. Određuje se po vrsti i formatu ambalaže te se računa kao prosjek po proizvodnom pogonu i godini.

• Neka je ambalaža izuzeta. Primjeri su kompostabilna plastična ambalaža, ambalaža u izravnom kontaktu s lijekovima, ambalaža osjetljiva na kontakt za hranu namijenjena isključivo dojenčadi i maloj djeci te svaki plastični dio koji čini manje od 5% ukupne mase pakiranja.

• Metoda i datum nisu konačni. Europska komisija mora do 31. prosinca 2026. utvrditi metodu za izračun i provjeru recikliranog sadržaja. Ciljevi se zatim primjenjuju od 1. siječnja 2030. ili tri godine nakon stupanja metode na snagu, ako je to kasnije. Poziv za prikupljanje dokaza zatvoren je u rujnu 2026., a dio industrije očekuje odgodu. Provjerite konačnu metodu kada bude objavljena, umjesto da se oslanjate na istaknute postotke.

Stoga je prvi korak utvrditi u koju kategoriju spada svako vaše pakiranje.

Ta su dva zahtjeva povezana, ali nisu ista. Pakiranje može biti reciklabilno i bez ikakvog recikliranog materijala, a dodavanje PCR-a ne čini pakiranje reciklabilnim. Prerađivači moraju riješiti oba zahtjeva.

Koje su strukture najizloženije

Najviše pažnje treba posvetiti strukturama koje kombiniraju materijale koje nakon uporabe nije lako odvojiti.

Aluminijska folija spojena s poliolefinskim materijalima najočitiji je primjer. Početkom ove godine posjetio sam proizvođača pladnjeva za hranu za kućne ljubimce izrađenih na taj način. Adhezijski sloj radi upravo ono za što je zamišljen, a to je da dva materijala učini nerazdvojivima. Struktura vrlo dobro funkcionira. No spoj koji je čini djelotvornom istodobno joj šteti u ocjeni reciklabilnosti. Tanka metalizirana prevlaka općenito se tretira blaže nego folija u važećim smjernicama za dizajn za recikliranje, ali je svejedno treba provjeriti.

Strukture koje kombiniraju različite polimerne kemije također zahtijevaju detaljnu provjeru. Dodavanje PET gornjeg sloja radi bolje mogućnosti tiska ili sjaja uvodi drugu kemiju u poliolefinsku strukturu. Dječje vrećice za voćne kašice očit su primjer: obično poliester izvana, ponekad s metaliziranim slojem iznutra. Oba su rješenja sama po sebi racionalna. Zajedno otežavaju recikliranje.

Laminati na bazi papira u boljem su stanju nego što većina ljudi pretpostavlja. Iza papira stoje zreli sustavi prikupljanja i recikliranja, a papirna se vlakna lakše odvajaju iz laminata nego dva vezana plastična sloja. Minimalni zahtjevi za reciklirani sadržaj primjenjuju se samo na plastični dio ambalaže, a plastični dio manji od 5% ukupne mase pakiranja izuzet je. Stupanj reciklabilnosti i dalje će ovisiti o tome koliko plastike ili aluminija papir nosi sa sobom.

Ondje gdje je barijera neizbježna, praktičan je pristup zadržati manjinske komponente dovoljno nisko da film i dalje bude mono-materijal. Trenutačne industrijske smjernice poput RecyClassa prihvaćaju EVOH u polietilenskom filmu do 5% mase, kada se koristi s odgovarajućim adhezivnim slojem. Poliamid se tretira strože, a većina je razreda klasificirana kao nekompatibilna. Kriteriji PPWR-a mogu se razlikovati kada budu objavljeni, pa ove brojke smatrajte smjernicom.

Očekujem da će adhezijski slojevi ostati od izvorne sirovine. Obično se koriste samo kao manji sastojak filma, pa ima malo koristi od razvoja recikliranog adhezivnog sloja samo radi povećanja ukupnog udjela recikliranog sadržaja. Tehnički, PCR PE ili PP mogao bi se modificirati kako bi se proizveo materijal za adhezijski sloj, ali je vjerojatnije da će taj reciklirani materijal biti korisniji u jednom od većih slojeva filma.

Reciklirani sadržaj: veći izazov

Od svih tema povezanih s PPWR-om, osiguravanje post-potrošačkog recikliranog sadržaja je ona koja izaziva najviše zabrinutosti.

Tehnički filmovi: praktičan put danas

Za ambalažu koja nije osjetljiva na kontakt, poput rastezljivog filma i zaštitnog filma, mehanički reciklirani PCR već je izvediva opcija. Vreće za otpad i poljoprivredni filmovi već godinama koriste reciklirani materijal. Općenito se ne klasificiraju kao ambalaža, pa se na njih PPWR minimumi ne primjenjuju, ali iskustvo u preradi je primjenjivo.

Odabir PCR razreda nije samo nabavna odluka. Potrebni su vam odgovarajuća vrsta polimera i brzina taljenja, a tanki filmovi osjetljivi su na gelove i nečistoće. Svaka promjena može utjecati na mehaničke performanse i stabilnost prerade, pa se razred mora ispitati u vašoj vlastitoj strukturi.

Opskrba je jednako važna kao i performanse. Razred koji funkcionira u kratkom ispitivanju nije dovoljan. Varijabilan materijal dovodi do zastoja, problema s kvalitetom i niže proizvodnje, a to PCR može učiniti neisplativim. Pitanje nije samo „Možemo li ovaj film proizvesti s PCR-om?” nego i „Možemo li ga proizvoditi dosljedno, u velikim količinama i uz pouzdanu opskrbu?”

Razred s 70% PCR-a ne znači da je film 70% PCR

Doprinos pojedinog razreda ovisi o tome koliko ga koristite. Ako dodate razred koji sadrži 70% PCR-a u 30% formulacije, film sadrži oko 21% recikliranog sadržaja, a ne 70%. Da biste s istim razredom postigli minimalnih 35%, on bi morao činiti polovicu filma.

Zbog toga je PCR pitanje formulacije. Morate odlučiti u koji će sloj ići i u kojem postotku, može li taj sloj to podnijeti i zadovoljava li film i dalje svoju specifikaciju.

Jedan od naših kupaca proizvodi troslojni mjehurasti film za zaštitnu ambalažu. Mogli bi PCR suho miješati kroz cijeli film ili ga staviti u sloj koji je najmanje osjetljiv, primjerice u srednji sloj. U oba slučaja moraju provjeriti brzinu taljenja, gelove i konačna svojstva. Za tehničke filmove poput ovoga prijelaz može biti relativno jednostavan, sve dok film i dalje zadovoljava svoju specifikaciju.

Kontakt s hranom je zahtjevniji

Ambalaža osjetljiva na kontakt mora zadovoljiti i PPWR i pravila sigurnosti u kontaktu s hranom. PET ima prednost. U Njemačkoj, primjerice, sustav povratne naknade za boce stvara nešto nalik zatvorenoj petlji. Za druge polimere post-potrošački otpad dolazi iz miješanih, nekontroliranih izvora. Pravila EU-a o recikliranoj plastici za kontakt s hranom (Uredba (EU) 2022/1616) čine mehanički reciklirani materijal iz tih tokova teško primjenjivim u izravnom kontaktu s hranom.

Trenutačno proizvođači ambalaže za hranu s kojima radim i dalje koriste 100% izvorni materijal. Postoje dva moguća puta do minimalnih 10%:

• PCR iza funkcionalne barijere. U pet- ili sedmeroslojnom filmu za hranu PCR bi potencijalno mogao ići u vanjski sloj, a barijerni slojevi bili bi između njega i hrane. Mora se dokazati da struktura sprječava da kontaminanti dođu do hrane. Sama barijera kisika to ne dokazuje. Još nisam vidio proizvođača ambalaže za hranu da to primijeni, ponajviše zato što to još nije obvezno.
• Kemijski reciklirani materijal. To može proizvesti materijal gotovo kvalitete izvorne sirovine, ali dostupnost je ograničena, a troškovi viši nego kod mehaničkog recikliranja. Kako će se to računati prema PPWR-u još se odlučuje. Pravila masene bilance sada postoje za jednokratne boce za pića prema zasebnom zakonodavstvu EU-a, ali Komisija nije potvrdila da će PPWR slijediti isti pristup.

Plastike na biološkoj osnovi i bio-attribuirane plastike danas nisu put do cilja. PPWR računa recikliranu plastiku, a ne obnovljivu sirovinu. To bi se moglo promijeniti. Do 12. veljače 2028. Komisija mora preispitati biobazirane plastike u skladu s člankom 8., uključujući i to mogu li se računati ondje gdje nije dostupna prikladna tehnologija recikliranja za kontakt s hranom.

Oba puta recikliranja zahtijevaju pažljivu procjenu za svaku strukturu. Moj je savjet da ne čekate neku buduću tehnologiju da riješi sve. Procijenite moguće strukture sada, ostanite blizu svojih dobavljača i pratite pravila kako se razvijaju.

Što prerađivači trebaju učiniti sada

1. Pregledajte svoj portfelj. Utvrdite strukture koje će najvjerojatnije imati probleme s reciklabilnošću, poput onih koje sadrže aluminijsku foliju, metalizaciju ili miješane polimere.
2. Potvrdite PPWR kategoriju svakog pakiranja i utvrdite primjenjuje li se izuzeće. Minimalni udio recikliranog sadržaja procjenjuje se po vrsti i formatu ambalaže, a ne na razini cijelog portfelja.
3. Utvrdite gdje je PCR izvediv. Počnite s primjenama u kojima se reciklirani sadržaj može uvesti uz prihvatljiv tehnički i komercijalni rizik.
4. Pregledajte postupak validacije prije uvođenja PCR-a. Ne pretpostavljajte da će materijal koji zadovoljava cilj recikliranog sadržaja raditi jednako kao izvorni materijal koji zamjenjuje. Provjerite ponašanje pri preradi, uključujući varijabilnost brzine taljenja i gelove, te zahtjeve krajnje uporabe kao što su čvrstoća, brtvljenje, izgled i barijerna svojstva.
5. Testirajte opskrbni put. Prije nego što se obvežete, razgovarajte s dobavljačima o količinama, konzistentnosti i sljedivosti te tražite dokaz o post-potrošačkom podrijetlu. Ne gledajte samo početne količine. Može li opskrba podržati rast, širu primjenu i više ciljeve iz 2040.?
6. Rano uključite vlasnike brendova. Oni će očekivati isti rok trajanja, izgled i performanse kao danas, zato vodite taj razgovor prije nego što nova specifikacija postane hitna.

Kako vam Ultrapolymers može pomoći

Nijedan pojedinačni materijal ne „rješava PPWR“. Svaka struktura uključuje nekoliko odluka o materijalu i performansama, zbog čega promatramo cijelu formulaciju.

Naš tim za poslovni razvoj u području filmova svakodnevno surađuje s prerađivačima i dobavljačima diljem Europe. Naš portfelj obuhvaća:

• izvorne poliolefine;

• PCR poliolefine za odgovarajuće tehničke primjene filma;

• adhezijske slojeve;

• EVOH i druge barijerne materijale;

• materijale za mono-materijalna i dizajn-za-recikliranje razvojna rješenja.

Također pružamo tehničku podršku pri odabiru materijala i provođenju ispitivanja.

Već vam možemo pomoći dodati PCR u filmove koji nisu osjetljivi na kontakt kako biste radili prema ciljevima za 2030. Također možemo isporučiti materijale za reciklabilnu, mono-materijalnu ambalažu za hranu. Trenutačno ne nudimo PCR odobren za kontakt s hranom i uvijek ćemo iskreno reći što je moguće za vašu primjenu.

Krenite sada

Moj je savjet jednostavan. Ne gledajte na 2030. kao na trenutak kada promjene počinju. Do 2030. vaše strukture, materijali i opskrbni lanci moraju biti provjereni. Prerađivači koji sada počnu procjenjivati mogućnosti imat će više fleksibilnosti od onih koji čekaju da kupci pokrenu razgovor.

Reach out to Michael with your questions

Reviewing your film structures or looking to trial PCR? Michael and the film team can help.

Michael Seegmüller

Segment Leader, Film & Lightweight, Ultrapolymers

PPWR FAQ

Kada se primjenjuju PPWR ciljevi za reciklirani sadržaj?

Od 1. siječnja 2030. ili tri godine nakon stupanja na snagu metode izračuna Komisije, ako je to kasnije. Viši ciljevi primjenjuju se od 2040.

Koji su PPWR ciljevi za reciklirani sadržaj za plastičnu ambalažu?

Od 2030. minimalni post-potrošački reciklirani sadržaj iznosi 35% za većinu plastične ambalaže, 10% za ambalažu osjetljivu na kontakt koja nije izrađena od PET-a te 30% za ambalažu osjetljivu na kontakt izrađenu pretežno od PET-a. Od 2040. ti udjeli rastu na 65%, 25% i 50%. Jednokratne plastične boce za pića imaju zasebne ciljeve.

Računa li se postindustrijski reciklirani materijal u PPWR ciljeve?

Ne. Računa se samo plastika oporavljena iz post-potrošačkog otpada.

Je li reciklirani sadržaj isto što i reciklabilnost?

Ne. Pakiranje može biti reciklabilno i bez ikakvog recikliranog materijala, a dodavanje recikliranog sadržaja ne čini pakiranje reciklabilnim. PPWR za svaki od tih zahtjeva propisuje zasebne uvjete.

Mogu li koristiti recikliranu plastiku u ambalaži za hranu prema PPWR-u?

Da, ali samo ondje gdje reciklirani materijal također zadovoljava EU pravila za kontakt s hranom. Reciklirani PET namijenjen hrani dobro je uspostavljen. Za druge polimere mogući putovi uključuju PCR iza funkcionalne barijere ili kemijski reciklirani materijal. Oba je potrebno procijeniti za svaku strukturu.

Računaju li se plastike na biološkoj osnovi ili bio-attribuirane plastike u PPWR ciljeve za reciklirani sadržaj?

Ne. Ciljevi se odnose na recikliranu plastiku, a ne na obnovljivu sirovinu. Materijali na biološkoj osnovi i bio-attribuirani materijali mogu smanjiti upotrebu fosilnih resursa, ali se ne računaju u obvezne minimalne udjele recikliranog sadržaja. Komisija mora preispitati ulogu biobaziranih plastika do 12. veljače 2028.

Što je mono-materijalni film?

Film izrađen u potpunosti ili pretežno od jedne polimerne obitelji, poput polietilena, tako da se može reciklirati u tom toku. Mogu se i dalje koristiti male količine adhezijskog sloja ili barijernog materijala, poput EVOH-a.

Što znači dizajn za recikliranje?

Osmišljavanje ambalaže tako da se može u praksi prikupiti, sortirati i reciklirati. Prema PPWR-u, ambalaža se ocjenjuje prema stupnju reciklabilnosti, a ambalaža ispod stupnja C ne smije se staviti na tržište EU-a od 2030.

Što je RecyClass?

RecyClass je industrijska inicijativa koja objavljuje smjernice za dizajn za recikliranje i metode procjene reciklabilnosti plastične ambalaže. Mnogi prerađivači koriste njezine smjernice pri redizajnu struktura za PPWR.

Primjenjuje li se PPWR na tvrtke iz Ujedinjenog Kraljevstva?

PPWR se primjenjuje na ambalažu stavljenu na tržište EU-a, pa utječe na proizvođače iz UK-a koji prodaju u EU. Velik dio toga također se primjenjuje u Sjevernoj Irskoj prema Windsorskom okviru. Ambalaža koja se prodaje u Velikoj Britaniji podliježe pravilima UK-a, poput poreza na plastičnu ambalažu i proširene odgovornosti proizvođača ambalaže (EPR).

O autoru

Po struci kemičar, Michael Seegmuller obnašao je tehničke i komercijalne uloge u industriji plastike, uključujući upravljanje proizvodima, prodaju i poslovni razvoj. Vodi segment Film & Lightweight u Ultrapolymerima, radeći s prerađivačima, vlasnicima brendova i dobavljačima polimera na inovacijama u ambalaži, dizajnu za recikliranje i prijelazu na usklađenost s PPWR-om.

Ovaj članak odražava regulatorno stanje u listopadu 2026. To su opće smjernice, a ne pravni savjet.